tag:blogger.com,1999:blog-6264504039801800042024-02-02T23:08:58.781+01:00Meša SelimovićPippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comBlogger79125tag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-77451393101177318822015-04-15T16:31:00.000+02:002015-04-15T16:47:11.787+02:00Volim čiste račune<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQBr37TVMHP73OYnma6uwPE9fJdzwjySIKbKGDYC0JJ0egV_H-kgYPwvr6qfsbqangteQF6MkltBj5cCCET46-hfibeRGEp5rVE7HAApbV0telu59c3u1R5B05tg694kOWGLmv74_m8wI/s1600/mesa+s..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQBr37TVMHP73OYnma6uwPE9fJdzwjySIKbKGDYC0JJ0egV_H-kgYPwvr6qfsbqangteQF6MkltBj5cCCET46-hfibeRGEp5rVE7HAApbV0telu59c3u1R5B05tg694kOWGLmv74_m8wI/s1600/mesa+s..jpg" height="268" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Ja, doduše, još ne mislim na smrt, ali se slažem s ljudima od reda da ništa ne treba ostavljati slučaju i da sve valja svršiti na vrijeme. Osim toga, zar nije bolje da ja sam o sebi, dok sam živ, napišem ono što znam, nego da drugi, kad umrem pišu o meni ono što ne znaju, a ja u grobu da se pojedem što nikome ne mogu da odgovorim po zasluzi. A volim i čiste račune: zar nije bolje da pišem o sebi dok sam živ i tako da svakome dam priliku da mi prigovori zbog eventualnih netačnosti: tako, evo, nudim »Sjećanja« na provjeru.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Meša Selimović, <i>Sjećanja</i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-83217510041601163052015-01-17T22:03:00.000+01:002015-01-18T21:08:51.391+01:00Kada pišem, ne mislim na varijante<div style="text-align: right;">
<br />
(Borba,1970)</div>
<div style="text-align: justify;">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:RelyOnVML/>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--></div>
<div style="text-align: justify;">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--> </div>
<div class="MsoNormal">
– Šta je za vas, koji ste rođeni i živite u jednoj
višenacionalnoj Bosni, jezička tolerancija?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Tolerancija je za mene demokratija, osiguravanje prava
svakome da govori onim jezikom koji smatra svojim – i ništa više. Tolerancija
je: nenametanje jezičkih normi, pravo svakoga da se služi i varijantno, ako
hoće, potpuno odbacivanje svake diskriminacije… mada su to elementarne stvari.
Mi se, čini mi se, više borimo oko tih etiketa, elementarnih prava, koja ne
vidim da su naročito ugrožena, a manje govorimo da bi tim jezikom, jedinstvenim
bez obzira na boju pa i varijantne razlike trebalo ipak pisati bolje. Često i
jezičari među sobom raspravljaju prilično šturim jezikom. Kao što imamo štur
politički riječnik, bez obzira na varijante, tako već počinjemo da dobijamo i
štur naučni rječnik koji, bez obzira na varijante, nikako ne zadovoljava. To
više zabrinjava. Nije kod nas u pitanju koja je varijanta, pitanje je kako
mislimo i kako izražavamo to što mislimo. Bojim se, nažalost, da nas silna
briga o varijantama ne vodi pogrešnom cilju: vještačkom stvaranju jezičkih
barijera.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Šta mislite, ko postavlja te barijere? Da li ih
postavljaju lingvisti, da li ih postavljaju pisci, da li ih postavljaju
nastavnici u školama ili ih postavlja neko četvrti?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Ne bih tačno mogao da kažem ko je taj, ali mislim da u
svim tim kategorijama, pa i u onima koje niste pomenuli, ima pojedinaca koji se
naročito trude da naprave jednu shemu, da propišu norme po kojima će govoriti.
Razlike na kojima oni insistiraju, po mom dubokom uvjerenju, u životu ne
postoje, ne postoje ni u književnosti, postoje samo kod onih pisaca kojima je
do razlika prvenstveno stalo. Sva je sreća, te jeziku shematske podjele,
dogmatizovanje leksike, nasilni puritanizam ne mogu mnogo nauditi, jer je život
jači od pojedinačnih nastojanja da se zadrže okviri i ograde i jezik rasparča
na varijante. Jezik je elementarna sloboda ljudska, i svako treba da iz njega
uzima ono što njemu lično odgovara, što on smatra da je najbolje.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– U čemu je, po vašem mišljenju, specifičnost bosanske
jezičke situacije?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Ja neku naročitu specifičnost ne vidim, ne vidim da je
bosanska jezička situacija po nečemu bitno različita od situacije u drugim
našim krajevima. Sigurno je to jedan jedinstven jezik, sa određenim elementima,
bojom koja u svakom kraju, po tradiciji i uslovima života, mora da povuče
nekakve osobine koje su specifične. Ali, specifike ima i u samoj Bosni. Jezik
Sarajeva nije jezik Mostara... Ne vidim uopšte kakva je to bitna razlika između
jezika Bosne i jezika Šumadije, i kakva je razlika između jezika Bosne i jezika
Slavonije. Pa i dubrovački jezik u osnovi je isti taj jezik.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Podložnost Bosne raznim uticajima, a i okolnost da u njoj
ne živi samo jedna nacija, određuju ipak, u izvesnoj mjeri, njen specifičan
odnos prema jeziku. Šta taj jezik može danas od Bosne da dobije?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Može, prije svega, da dobije uvjerenje da je jedan – da je
srpskohrvatski jezik zaista jedinstven jezik, da su razlike mnogo manje nego
što neko želi da to predstavi, da se može prihvatiti i sa jedne is a druge
strane sasvim mirno a da se ne poremeti suština jezika, njegova čistota.</div>
<div class="MsoNormal">
Za jezik u Bosni nema nikakve opasnosti od uticaja, on se
samo bogati. Vrlo je karakteristično da jedan Ćopić slobodno uzima zapadnu
leksiku, i ona se uklapa u Ćopićev jezik Bosne, nimalo ne štrči. Mi podjednako
upotrebljavamo i riječ »zrak i riječ »vazduh« – nemamo nikakvog specijalnog
odnosa ni prema jednoj ni prema drugoj. Kod nas je i »kut« i »ugao« i »ćošak« –
sasvim nam je svejedno.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Kojom varijantom vi pišete?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Nijednom. Ili ako baš hoćete: svim »varijantama«. Kad
pišem, ja stvarno ne bih daleko stigao ako bih mislio kojoj varijanti pripada
neka moja riječ. Ko na primjer misli na to kako Krleža piše svoje tekstove? Mi
prihvatamo Tina Ujevića ili Vladana Desnicu. Ja lično, a vjerujem i obični
čitaoci, ne broje koje su to riječi zapadne a koje od istočne varijante: ima ih
i jednih i drugih, i one se uklapaju u jedan jedinstven, harmoničan jezički
organizam koji ne teži ka tome da ispolji varijantnu osobinu, nego jednu humanu
misao. Većini pisaca, siguran sam, literatura je važnija od trenutne politike
dana.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Da li je to razlog što pisci nerado ulaze o rasprave o
jeziku?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Sve te rasprave imaju politički prizvuk, a pisci to ne
vole naročito. Govorim o dobrim piscima. Oni se suviše bore sa jezikom kao
sredstvom izražavanja, suviše je lomova baš u tom smislu kako zauzdati riječ,
kako je pobijediti. Riječ je gotovo neukrotiva, a stavljati joj političke
prepreke znači još više je stezati, onemogućavati. Pisci zato ne vole da govore
o tome. Možda nemaju pravo.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Nisu li to pravo prepustili lingvistima?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Ne, to nikako. Postoji granica preko koje lingvisti ipak
ne mogu da idu; oni mogu interpretirati jezik, mogu ga tumačiti, mogu mu
postavljati naučne okvire u jednom širokom demokratskom, političkom, društvenom
dogovoru, ali oni ne mogu propisivati jezičke norme piscima. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
–<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Smatrate li da to
oni čine? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Ako su politički suviše obojene, njihove su intervencije
takve. Već to insistiranje na razlikama jedan je od načina da se jezik sputava;
a stvaranje barijera je štetno, ma sa koje strane to dolazilo. Jedno je naučni
pristup jeziku, a drugo je stvar politički odnos prema jeziku. Politički odnos
prema jeziku je nezavisan od suštine jezika, od jezičkog jedinstva. Meni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je, na primjer, sasvim svejedno kako će se
taj jezik nazivati. Ako je jedan I jedinstven, što jeste, može se zvati I
hrvatski<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i srpski I hrvatskosrpski I
srpskohrvatski, demokratsko je pravo čovjeka da svoj jezik naziva onako kako
hoće. Ne vidim zašto se u Hrvatskoj ne bi nazivao hrvatskim jezikom, mada je to
isti ovaj jezik, i zašto se ne bi nazivao srpskim jezikom u Srbiji, a eto isti
je jezik. Niko ne teži tome da se jezik unificira, te opasnosti nema. Prvo, ne
postoje za tako nešto političke pretpostavke; ko je taj koji može nametnuti
jedan jezik? Drugo, takvu mogućnost ne dozvoljavaju ni uslovi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u kojima se jezik razvija; ma koliko to bio
jedinstven jezik, on dobija svoje modalitete, svoju boju, svoju aromu, svoje
osobine prema uslovima u kojima ljudi žive ili u kojima jedan narod živi. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Vi, dakle, ne mislite da u srpskohrvatskom, ili
hrvatskosrpskom jeziku danas postoje problemi zbog kojih bi trebalo razbijati
glavu? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Znate šta: ima pojava koje postaju sve efemernije što
vrijeme odmiče. Tako će valjda biti i sa našim jezičkim raspravama. Najbolji
pisci Hrvatske, najbolji pisci Srbije preovladavaju sve te povremene, ili
privremene razlike i, da kažem, nastranosti: oni pišu ili dobro ili rđavo. Tok
jezički uopšte kod nas ide toliko jednim<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>normalnim putem da meni lično ne smetaju nikakva zastranjenja niti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ona mogu nešto značiti u opštem jezičkom
razvitku. Od trenutnik političkih razloga, ipak je, mislim, važniji onaj
društveni i humani razlog, kome jezik u krajnjem smislu služi.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Rekoste da je pitanje kako mislimo i kako izražavamo to
što mislimo? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
– Pa, slušajte, molim vas, kako naši ljudi govore! Mi ne
samo da ne gajimo oratorstvo, to uopšte ne gajimo, ali mi ne gajimo ni običnu
jezičku svježinu. A ta svježina stiče se samo napajanjem na tekstovima u kojima
je jezik zaista lijep i živ. Sve drugo nas vodi u kanoniziranu, shematiziranu
frazu koja umrtvljuje i smisao. Mi već prihvatamo kalupe u mišljenju i u
izražavanju, koji nam i život čine sivim. To se možda u politici mora, ali mi
to činimo i izvan politike. Ne može se čovjeku dati duh, ako ga nema, ali
ponešto on ipak može da nauči.</div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<br />
(Razgovor vodio: <i>Feliks Pašić</i>)<br />
<br />
<br />
Meša Selimović,<i> Pisci, mišljenja i razgovori </i><br />
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-30401624919970978722014-04-18T12:41:00.000+02:002014-04-18T12:41:28.221+02:00Sve ima svoju vrijednost i težinu...<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEia9zXOYLPSOiV_-n0D1Qv4Rl8aR37WWogFuT1QSkxouaCRFD_sQM4tGMyvMIec8Zz0u0u2tLu-k78Tzo_sf12t-bHGmCapEdDB30q9bhKZUgC5ef450Y0n0NUqaS7v6-i7jfmQ7GrFj94/s1600/alexx.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEia9zXOYLPSOiV_-n0D1Qv4Rl8aR37WWogFuT1QSkxouaCRFD_sQM4tGMyvMIec8Zz0u0u2tLu-k78Tzo_sf12t-bHGmCapEdDB30q9bhKZUgC5ef450Y0n0NUqaS7v6-i7jfmQ7GrFj94/s1600/alexx.jpg" height="223" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Alexandar Kiš</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Sve ima svoju vrijednost i težinu, ni manju ni veću nego što je ima, a nama izgledaju različite. Jedne nevolje vrijeme čini lakšim, druge težim. Mi se mijenjamo, svijet ostaje. Žar više ne prožiže kao nekad. Ni kad padne na dušu. Hladimo se, studen se javlja, kao u jesen, i gledamo da budemo uz ono što je stalno i što ne izdaje.<br />
<br />
<br />
Meša Selimović, <i>Magla i mjesečina</i><br />
<br />
<br />
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-84122890767325198642014-04-18T12:04:00.000+02:002014-04-18T12:04:33.510+02:00Čovjek je vjeran samo sebi<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcm5FYfeSO7FKKUgWSDhiv9bNAfsRztc_LiyvZW1MoWbUxGq4yUK8RTlFkGBUcwxYbfqv95Gg6IFBSKxqnlyqaF_C3tg5VEQbyy7YWq9NHY2RTTqHeXtV22dtNrqGHvVt8VuIw5MOZGV0/s1600/Alla+Vereshchagina.jpg9.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcm5FYfeSO7FKKUgWSDhiv9bNAfsRztc_LiyvZW1MoWbUxGq4yUK8RTlFkGBUcwxYbfqv95Gg6IFBSKxqnlyqaF_C3tg5VEQbyy7YWq9NHY2RTTqHeXtV22dtNrqGHvVt8VuIw5MOZGV0/s1600/Alla+Vereshchagina.jpg9.jpg" height="220" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Alla Vereshchagina</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Tako je bolje, bez slatkih riječi, bez praznog smiješka, bez varanja. Sve je lijepo dok ništa ne tražimo, a prijatelje je opasno iskušavati. Čovjek je vjeran samo sebi.<br />
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Meša Selimović, <i>Derviš i smrt </i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-46566935210310980912014-02-24T13:18:00.000+01:002014-02-24T13:18:26.808+01:00 Zašto polazimo od pretpostavke da pisca treba objašnjavati?<br />
<br />
– Zašto polazimo od pretpostavke da pisca treba objašnjavati?<br />
<div style="text-align: justify;">
<br />
Da li zato što mislimo da je pisac nejasan, ili da su čitaoci nedorasli?<br />
<br />
Što se mene tiče, ne volim pisce koje treba neko da mi objašnjava. Jer, šta može da mi objasni?<br />
Samo neke periferne, drugorazredne činjenice koje nisu važne za razumijevanje suštine.Sve drugo, smisao, aromu, nijanse, osvojiću sam, zadržavajući sebi pravo da to bude pogrešno.<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Samo neka me kroz umjetnost niko ne vodi za uho. <br />
<br />
<br />
<br />
Meša Selimović,<i> Pisci, mišljenja i razgovori </i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br />
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-56181342356058539572014-02-24T12:47:00.000+01:002014-02-24T12:47:04.471+01:00 Tvrđava je jedan širi simbol<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: center;">
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS_Ed465VJLxqQvFhqhiVD2wfZw_l6vA4LcwX2h6loTvYUFasXy8lfewt1i6RT8FdyCrkjo0hWZprLix58tQPoH3AQ5YX4vMtWaN08lzRgkAveyMf-8jj67OJsjWZfaCT9eOKebJCTMV8/s1600/Alla+Vereshchagina8+dvorac.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS_Ed465VJLxqQvFhqhiVD2wfZw_l6vA4LcwX2h6loTvYUFasXy8lfewt1i6RT8FdyCrkjo0hWZprLix58tQPoH3AQ5YX4vMtWaN08lzRgkAveyMf-8jj67OJsjWZfaCT9eOKebJCTMV8/s1600/Alla+Vereshchagina8+dvorac.jpg" height="216" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Alla Vereshchagina</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Tvrđava je jedan širi simbol. To je sve što odvaja ljude: religija, nacije, države, ubjeđenja, predrasude, sve u šta se zatvara pojedinac i zajednica prema drugome.<br />
U odnosu na knjigu „Derviš i smrt“ , gdje je data dimenzija mržnje, strasti, u „Tvrđavi“ sam htio da pokažem izlaz iz te zatvorenosti u kojoj žive ljudi odavno, pa i danas. Može li se izaći iz tvrđave i tvrđava, mogu li ljudi drugačije razgovarati među sobom nego kroz puškarnice? Moj glavni junak ima sve uslove da bude ogorčen i zatvoren u sebe, a on ipak pokušava da nađe put do drugih ljudi.<br />
<br />
Za njega je neprihvatljiv ikakav drugi put osim puta ljubavi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
Meša Selimović,<i> (NIN, 1970)</i><br />
<br />
<br />
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-15649477691757628282014-02-03T20:44:00.000+01:002014-02-03T20:44:31.087+01:00Književnost nije ni istina, ni neistina!<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Književnost nije ni istina, ni neistina, ni mudrost, ni ludost, ona nije
ni misao, ni sistem ni pouka. Ona je prije svega snažan doživljaj, koji
djeluje emocijom na emociju. I to joj je i posebnost i prednost.<br />
<br />
<br />
Meša Selimović,<i> Pisci, mišljenja i razgovori</i><br />
<br />
<br />
<br />
<i></i><br />
<i></i></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-54017974771124071892014-02-01T18:29:00.000+01:002014-02-01T18:29:31.277+01:00Nisam računao na njen ponos<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgD9PH9XbuIgEF1nFgm0C8SApwlwduM7FjDjSrW3JVdZeVl2qNOY8RofDTWwovrILOwS2cRvi4v0QS1adU2FxrNcoakIeZ4p67z6jbXnq7ark7BiFGtGs1Y_9Ut9NZc2jnhnNELv5wruY/s1600/guven3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgD9PH9XbuIgEF1nFgm0C8SApwlwduM7FjDjSrW3JVdZeVl2qNOY8RofDTWwovrILOwS2cRvi4v0QS1adU2FxrNcoakIeZ4p67z6jbXnq7ark7BiFGtGs1Y_9Ut9NZc2jnhnNELv5wruY/s1600/guven3.jpg" height="212" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Güven Sayin</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Nisam računao na njen ponos.
Iznenadila me njena samosvjesnost, njena nadmoćna hladnoća, njeno
potpuno vladanje sobom. Suviše je jaka, i isključiva, kao i ja, samo ne
žuri da to pokaže, tiha je i uporna, uvjerena da će biti onako kako ona
hoće. Njen otpor nije pobuna, već strpljivo zauzimanje položaja, ne za
trenutak, već za dugo vrijeme.</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br />
<span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"type":45,"tn":"*G"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption"><span class="fbPhotosPhotoCaption" data-ft="{"type":45,"tn":"*G"}" id="fbPhotoSnowliftCaption" tabindex="0"><span class="hasCaption">Meša Selimović, <i>Tišine</i></span></span></span></span><br />
<br />
<br />
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-27488683462441527752014-01-31T13:41:00.001+01:002014-02-01T01:20:51.706+01:00 Zamka<div style="text-align: justify;">
<br />
Nešto se isprečuje između misli i slike koju ovaploćujemo: riječi koje ih omogućavaju: služeći im kao posrednici, naglo se suše, osjećanje se mijenja u njima, onemoćava, nestaje, gine, kao riba što gubi sjaj i živost kad se izvuče iz svog elementa. Šta se to isprečuje? Ja i moje posredništvo? Obziri koje dugujem sebi i drugima? Prezriv osmjeh onih koji će čitati? Ili nemoć da učinim vidljivim bogatstvo koje nosim, ili je to bogatstvo sumnjivo, veoma varljivo u maglama plitke osjećajnosti?<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
A možda je i najteže pisati o onome što je izuzetno i suviše lijepo. <br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zlo je bogato, često, lako se vjeruje da je mogućno, a ljudsku ljepotu može da učini neubjedljivom, čak i oduševljenje, jer ne zna za mjeru. </div>
<div style="text-align: justify;">
Znam da je nemoguće razdvojiti zlo i dobro, lijepo i ružno, ali je teško među njima uspostaviti odnos, biti pravedan. Nemjerljivo mala pomjeranja su dovoljna da se naruši istina...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zamka je u svakoj riječi.<br />
<br />
<br />
Meša Selimović, <i>Tišine</i></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/10616503457899657847noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-42398594240699960642012-12-15T17:00:00.001+01:002012-12-15T17:02:29.423+01:00Tu počinju i završavaju pitanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhb5jd2FQaGIlgmzysSXcJHaj-R-nU-_-_BFKa6Xj3_upaGvGmPO2Z8z10DUoEwTOTUNK4S-niBWA_N8KZ3K8JS81gvx-DN6XeItMdS3DgIeVCszis-WKIT07h8wuH2jlbfEcNUlnyJlAo/s400/Veurne_Street_by_zardo.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="263" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© <a href="http://zardo.deviantart.com/">Z</a><a href="http://zardo.deviantart.com/">ardo</a></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
S brda, iz ciganske mahale, zaglušno je udarao bubanj, u kratkim razmacima, i pištala zurna, neprekidno, bez predaha, još od jutros, od sinoć, oduvijek, strašno đurđevsko ludilo sručuje se na kasabu kao prkos, kao prijetnja. Slušam i drhtim, bije negdje veliki timpan na uzbunu, zove one kojih nema, svu mrtvu braću pod zemljom i nad zemljom. Neko je ostao živ, i zove.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Zove uzalud.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
U meni još misli nema, ni suza, ni pravca. Nikud ne treba da idem, a idem, negdje je ostao trag mrtvog Haruna.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ispod malog kamenog mosta tekla je moja rijeka, preko nje je mrtva zemlja. Nikad ga nisam prešao, osim pogledom, tu se završavala čaršija, i kasaba, i život, a počinjao kratak put prema tvrđavi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Brat je ovuda otišao, i nije se vratio.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Otada sam često u mislima prelazio od kamenog mosta do teških kamenih vrata što prekidaju posivjele zidine. U tim zamišljenim dolascima hodao sam kao u snu, put je uvijek bio pust, oslobođen za moj pohod, i u mislima mučan, da bih mogao lakše da prođem. Kapija je cilj svega, put vodi odasvud samo do nje, ona je smisao kobi, slavoluk smrti. Vidio sam je u mislima, u snu, u strahu, osjećao njeno mračno dozivanje i neutoljivu glad. Okretao sam se i bježao, a ona me gledala u potiljak, mamila, čekala. Kao pomrčina, kao ponor, kao rješenje. Iza nje tajna, ili ništa. Tu počinju i završavaju pitanja, za žive počinju, za mrtve završavaju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prvi put stvarno prolazim sokakom mojih dugih noćnih mučenja, odavno nesiguran za susret s njim. I zaista je pust, kao što sam zamišljao i želio, onda, sad mi je svejedno, čak bih volio da nije ovako prazan, kao groblje. Gleda me tmurno, namrgođen, zloban, kao da kaže: ipak si došao! Obespokojava taj prolaz u ništa, ubija i ono malo žalosne hrabrosti što se zove <i>svejedno</i>. Htio bih da ne gledam, kako bih umanjio uznemirenost i drhat svega u meni, ali sve vidim, i neprijateljstvo pustog sokaka, i strašna vrata pred tajnom, i oči skrivenog stražra na malom otvoru kapije. Te oči nisam vidio u mislima, onda, kad je trebalo da dođem, postojala je samo kapija i sokak do nje, konop do druge obale.</div>
</div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Derviš i smrt</i></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
</div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-36979464623495398512012-12-07T20:57:00.000+01:002012-12-07T20:57:23.185+01:00Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-Vlip2KxSjTx0OMTjXej4aohbNItdIFvyoKApLRWjgQ7MdWXq3VtEPDa1MjXMtX4_kjdl1dlWFHKQJnFyBU6YWY07SQhcgfrt4eUqikgE9mVkJSq6gM2SqoMC5SV_OMZTXdBHmdIsmws/s400/George+Krause+shadow,+spain,+1964.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="400" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">George Krause, <i>Shadow</i>. <br />Spain, 1964.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Išao sam sokacima, bez cilja, nikud, a našao se pred pocrnjelim zidovima svoje kuće, nigdje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Zar kod nas svaki pojas počinje sve iz početka?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Ta mrtva prošlost i nikakva sadašnjost, te crne ruševine svega što je bilo, na kojima ne mislim ništa graditi, ipak su nekakva spona s nečim. S čime? Prepoznajem staru mjesečinu, liči na onu iz djetinjstva, sad vara, srebrom prekrivajući garež. Jesam li je gledao iz one svoje sobe, gore, što je sad nema, ili pod hoćinskom utvrdom, zamišljajući da sam ovdje? Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se desilo to što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Tvrđava</i></div>
</div>
</div>
<div>
<i><br /></i>
<i><br /></i></div>
<div>
</div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-61567524929590780452012-11-15T11:22:00.002+01:002012-11-15T11:32:00.022+01:00Djevojka crvene kose<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2XWxCDNt87wn4RdJWwj528reotbMeOvwgPu3F-Vu61gRypIGCnqHTgZGWvFYcOo6cLH18EPhYTqwWHczkRlibXQtuifxXM7rqtxdQ0fybALOkrDu8FcrNCnTeMQs5-1_yKkvddFO-9CQ/s320/rodney+smith+woman.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© Rodney Smith</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
U časovima kad mu je žudnja treperila na usnama i u očima, i ona kao da je drukčije gledala, drukčije se smiješila, kao da se rascvjetavala osjećajući kako je gleda s divljenjem. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Ali sve je trajalo kratko, i prolazilo začas, kao mađija, kao oblak. A možda nije ni postojalo. Možda su ga čula varala, jer ona, eto, sjedi mirno, toliko uzdržana i sigurna u sebe da izgleda nedodirljiva kao zvijezda na nebu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
* * *</div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Lijepa je, priznao je komandant u sebi. Bila je drukčija od njegove magličaste vizije iz prvog susreta, stvarnija, bliža, određenija, ali time nije gubila ništa. Ona iz snova bila je mašta, magla njegovih zaludnih časova, i imala je nestalan oblik njegovih želja, a ova se nije mijenjala ni rasplinjavala. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Stajala je pred njim uzdržana i gospodstvena, otkrivajući svakim svojim pokretom poneku osobinu koja je djelovala kao iznenađenje. Sve je na njoj uznemirujuće lijepo: kako je nosila bogatu kućnu haljinu od srebrnastog tafta, kako je češljala gustu crvenu kosu što joj je u mekim uvojcima padala prema vratu i oblim ramenima, kako je stajala sigurno i lako, kako mu je pružila nježnu ruku s dugim njegovanim prstima koji su ga opekli dodirom, kako se našalila što joj dolazi s automatom o ramenu, i svim time - priznao je to u sebi, ljuteći se - zbunjivala ga je, povećavajući njegovu nesigurnost. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<br />
Iz pripovetke „Djevojka crvene kose“</div>
<div>
<br />
<br /></div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-87654034742786856792012-10-16T20:19:00.000+02:002012-10-16T20:19:21.236+02:00Postoji li prošlost...<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2Xx4k5q-grdhe4GLO_DCC0_sGgnm4eadlljVDqoKR022PObKl2IqdqRrPl8DqTBEh-tjmloXXlvAJLgIucaCSIz__KlenhO5PHRo2Yss5M7FG5zBFS5EL8CKch-_-jimBovmVk82zu-I/s320/Mimmo+Jodice+-+Mare.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="304" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© Mimmo Jodice</td></tr>
</tbody></table>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
Postoji li prošlost, ili je sadašnjost zatrpava, kao korov? Ili postoji samo prošlost, jer sadašnjosti nema; spoznaćemo je tek kad prođe. Ima li u životu išta jednostavno i rješljivo, ili je sve čvor i tajna?<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Krug</i> </div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-66609127913144708872012-10-15T16:02:00.003+02:002012-10-15T16:02:46.654+02:00Konkurs za prijem saradnika<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br /><br />Otvoren je konkurs za prijem novih saradnika i administratora Fejsbuk stranice <a href="http://www.facebook.com/selimovic.mesa" target="_blank">Mehmed Meša Selimović</a>. <br /><br />Ukoliko ste ljubitelj Mešinih dela i stalno prelistavate Mešine knjige i citate, a pritom imate određenu količinu slobodnog vremena koje biste posvetili deljenju Mešinih misli - prijavite se. Uključite se aktivno u promovisanje književnosti i kulturnih vrednosti.<div>
<br /></div>
<div>
Konkurs traje do 24. oktobra 2012.</div>
<div>
Ceo tekst konkursa pročitajte na sledećoj adesi: <a href="http://mesa-selimovic.blogspot.com/p/srchttpsdocs.html" target="_blank">TEKST KONKURSA</a></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<a href="http://www.facebook.com/notes/mehmed-me%C5%A1a-selimovi%C4%87/konkurs-za-nove-administratore-stranice-mehmed-me%C5%A1a-selimovi%C4%87/378258295584418" target="_blank">Fejsbuk</a></div>
<br /><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://photos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/227516_378259508917630_1277966823_a.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://photos-b.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/227516_378259508917630_1277966823_a.jpg" /></a></div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-1073170465542535842012-09-30T11:00:00.001+02:002012-09-30T11:00:49.330+02:00Ova žena je ćudljiva, vječiti april<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="263" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZiMnloyiGBk2MJby92SNBCLIgwQPf4_5ggq5Tz4SeVf2dUd_tgyhCrDbIdsEPo3-0wprFo5kCAnUlUyjJQ67SqrsEbZbJbbb90C7V-0jX8v6c0O2LuhTW0nSikj873obG0SQu-YQfgko/s400/Abbas+Attar+11.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="400" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© Abbas Attar</td></tr>
</tbody></table>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi. <div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Magla i mjesečina</i></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-67831844043603878502012-08-14T18:42:00.001+02:002012-08-14T18:44:10.362+02:00Čovjek je stvoren da bude uhvaćen<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
<br />
<br /></div>
<div>
<br /></div>
- Ishače! - viknuo sam kao da dozivam izgubljenog. <br />
- Koga zoveš? - upitao je čovjek začuđeno. <br />
- Tebe zovem. Ishaka zovem. <br />
- Ja nisam Ishak. <br />
- Svejedno. Ja sam te tako nazvao. Kako si dopustio da te uhvate?<br />
- Čovjek je stvoren da bude uhvaćen kad-tad.<br />
- Nisi tako mislio ranije.<br />
- Nisam bio ni zatvoren ranije. Nekad i sad to su dva čovjeka.<br />
- Zar im se predaješ, Ishače? <br />
- Ja se ne predajem. Ja sam predat. Izvan mene je. Ne želim, a biva. Pomogao sam im, jer postojim. Da ne postojim, ne bi mi mogli ništa.<br />
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Derviš i smrt</i><br />
<i><br /></i>
<i><br /></i></div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-32893118796504359042012-06-27T20:39:00.001+02:002012-06-27T20:39:48.295+02:00Baš ništa čovjek o čovjeku ne zna<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<span class="GingerNoCheckStart"></span>Od one noći kad joj je dodirnuo uplakane oči, kad je ušao sa slabim svjetlom žiška i dugo stajao nad njom, otad je sve počelo. Ili je tek tada opazio, a počelo je bogzna otkad. Baš ništa čovjek o čovjeku ne zna.<br />
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div>
Meša Selimović, <i>Magla i mjesečina</i> </div>
<div>
<span class="GingerNoCheckEnd"></span><br />
<br /></div>
</div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-77824346259830836872012-05-27T18:17:00.002+02:002012-05-27T18:24:10.408+02:00Svijet izdaje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsCdSrnmWICA7qAShtCF1Wmjy4YHgissAGq3NFV2EUOcT6PK0a7K2BPrDm8M6R5nZfRhQ7dRoAyyc_W8eB-4GLNW6QGK3AwSHrTf9u2Nz66e5JIb_656szdOYGVsy5V6HDCZMzfN25pQs/s320/Robert+and+Shana+ParkeHarrison+24.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="287" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption"><span class="GingerNoCheckStart"></span>© Robert and Shana ParkeHarrison</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sam je ličio na tu stabljiku sa jakim koljencima što se hrani iz neba i zemlje, i on se svim žilama pripijao za zemlju, upijao se u nju, i uporno se držao u svim životnim sušama, u ovoj ratnoj i u svakoj drugoj, sam svoj hranilac i branilac. Postojao je svijet i on, ništa između njih, uvijek u suprotnosti, uvijek u raskoraku. Svijet je bio protiv njega, smetao mu, i on se branio, priznajući ga samo po nevoljama koje je morao da odbija. Nije ga razumijevao, izgledao je gorak od mržnje, suviše uznemiren, toliko nesmiren da mu je to ličilo na ludost što neprestano traje. Ne samo u ratu. Zato se odvajao koliko je mogao. I nije bio sam, zemlja je bila s njim, i sve što je raslo iz nje, ove biljke i trave nabrekle od sokova, smirene i dobre. Nikad mu nisu zlo željele, nikad nisu po svojoj želji otišle od njega, nikad ga nisu izdavale dok su mogle da žive. Samo ljudi izdaju. Svijet izdaje.</div>
<span class="GingerNoCheckEnd" style="text-align: -webkit-auto;"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
Meša Selimović, <i>Magla i mjesečina </i></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<i><br /></i></div>
<br />
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span><span class="GingerNoCheckEnd"></span></div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-58813829682674004922012-05-15T21:53:00.000+02:002012-05-18T09:28:03.707+02:00Sjećanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: center;" trbidi="off">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="margin-left: 0; margin-right: 0;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnwpzPTytI9RWo9omnVfAOv9BQJn-IkoknQV5awURTTQV0mxWbDCK6hW5KNJ8TNkG-_sE100Pcr3t3HstRBOgposnAceCrPrPLxnXyIl1FRHcXTOmBchW6BLsEpn5nvKqfpvtiZQwmkFs/s320/KNJIGE-OBRADOVI%C4%86_0001-3.jpg" /></div>
<br />
<div style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;">
</div>
</div>
<br />
<div style="margin-left: 0; margin-right: 0;">
</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span class="GingerNoCheckStart"></span><span class="GingerNoCheckStart"></span><span class="GingerNoCheckStart"></span><span class="GingerNoCheckStart"></span>Pa ipak, evo, pišem svoja „Sjećanja“, rukovođen jednim važnim i jednim smiješnim razlogom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Važan razlog je u tome što ovim zapisivanjem želim da se otarasim svoga privatnog života, da ga u sebi likvidiram kao stalno prisutno žarište i izvor sjećanja, da ispalim taj moćni naboj, kako mi ne bi smetao u mom književnom radu: kad ga zabilježim, to sjećanje što slobodno pluta po meni preći će iz oblasti potisnute ali stalno prisutne svijesti u inventarisanu memoriju, i neće više intenzivno živjeti kao mogućnost koja se zaobilazi. Oslobodivši se pritiska vlastitih privatnih doživljaja, koji izgledaju mnogo značajniji dok nisu fiksirani, pa slobodno sjećanje na njih brodi neusmjereno kroz našu svijest, poput oblaka i sna, preplićući se ili mimoilazeći, kao sjenke ili prijetnja ili konkurencija, s mišlju kojoj pokušavamo da posvetimo punu pažnju, ostaće u meni slobodan prostor za književno oblikovanje nekog zamišljenog, mogućeg događaja, očišćenog od tereta životne doslovnosti. To je, naravno, neriješen teoretski spor sa samim sobom, o suštini oblikovane slike svijeta: ,,malo je biti samo ja". Za literaturu nema značaja moje golo iskustvo samo po sebi, ono je samo mogući oblik života koji mi omogućava neophodnu identifikaciju s drugim ljudima, sa mnogim zamišljenim likovima i njihovim postupcima. Tako sve postaje moje, na jedan poseban način, i tuđe, po mogućnosti svačije. Ali je mnogo važniji oblik doživljavanja putem unutrašnjeg iskustva, aktiviranjem potisnutih misli i osjećanja iz oblasti nesvjesnog: to je mogući izvor identifikacije s ogromnim brojem ljudskih postupaka, jer smo, naravno u toku svoga života potisnuli u sferu nesvjesnog i podsvjesnog velik broj zabranjenih misli. One su bogat fond za razumijevanje svega ljudskog, ako naše kočnice i predrasude dozvole da postanu svjesne, da se oslobode mnogobrojnih hipoteka koje ih drže u tami naše podsvijesti. Naravno, možda je samo pretpostavka i želja, da će zabilježeno iskustvo prestati da mi se nameće svojim sirovim oblikom kao književna tema. Ali, pred piscem stoji toliko prepreka, od kojih je on sam sebi najteža, da u svojim mukama često postane i sujevjeran, pa ako uobrazi da će mu pomoći zapis protiv ma kakvih uroka, vjerujem da neće potražiti svaku pomoć.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Drugi razlog što pišem „Sjećanja“ je sitan, ali je sušta istina da su mnogi naši postupci, pa i veoma krupni, motivisani nevažnim razlozima. Prije dvije godine posjetio me jedan mladi novinar, uputila ga je redakcija da zapiše razgovor s Ivom Andrićem, Milošem Crnjanskim, Mihailom Lalićem i sa mnom. Pristali smo, Crnjanski, Lalić i ja. (Andrić je odbio.) Razgovarali smo dugo i srdačno, o svemu, a najviše o našem životu. Mladi kolega je sve marljivo zabilježio, uzeo mi desetak fotografija, i nakon izvjesnog vremena poslao mi dvadeset i pet stranica prekucanog teksta, radi autorizovanja, s molbom da odgovorim na još neka pitanja, jer mu je potrebno oko trideset stranica. Učinio sam i to. Poslije nekoliko mjeseci Miloš Crnjanski mi je ispričao kako je pitao redakciju zašto ni poslije toliko vremena nije objavljen razgovor koji je s njim vodio njihov novinar. Tada mu je neko iz redakcije mirno i učtivo objasnio da će taj zapisani razgovor, kao i drugi, s Lalićem i Selimovićem, biti objavljeni poslije naše smrti. Zadivila me sistematičnost i praktičnost tih ljudi koji su željeli da prekinu s ružnom praksom da čitulje pišu na brzinu, preko noći i odlučili da pravovremeno pripreme cjelovite autentične, čak autorizovane materijale za tužni trenutak smrti ljudi o kojima će se tek tada doznati da su bili zaslužni za domovinu. Ne znam da li su drugovi novinari željeli da te pripremljene čitulje objave što prije, mada ne vjerujem, jer sam s njima u najboljim odnosima; pa ipak, važno je da su oni spremni, sve ostalo je na nama. Ja, doduše, još ne mislim na smrt, ali se slažem s ljudima od reda da ništa ne treba ostavljati slučaju i da sve valja svršiti na vrijeme. Osim toga, zar nije bolje da ja sam o sebi, dok sam živ, napišem ono što znam, nego da drugi, kad umrem, pišu o meni ono što ne znaju, a ja u grobu živ da se pojedem što nikome ne mogu da odgovorim po zasluzi. A volim i čiste račune: zar nije bolje da pišem o sebi dok sam živ i tako da svakome dam priliku da mi prigovori zbog eventualnih netačnosti: tako, evo, nudim svoja „Sjećanja“ na provjeru.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Postoji i jedan izravan povod za ovo sjećanje. Pripremajući za Izdavačko preduzeće „Svjetlost“ izbor kritika o mojim književnim djelima (,,Kritičari o Meši Selimoviću"), prof. Razija Lagumdžija me zamolila da napišem svoju autobiografiju za tu knjigu. Pristao sam na taj prijateljski prijedlog i napisao „Sjećanja“, izmijenivši i proširivši razgovor s mladim novinarem.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Odlomak iz <i>Sjećanja</i></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Meša Selimović</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br class="Apple-interchange-newline" /></div>
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span><span class="GingerNoCheckEnd"></span><span class="GingerNoCheckEnd"></span><span class="GingerNoCheckEnd"></span>
</div>
</div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-49600699413905468362012-05-13T15:50:00.000+02:002012-05-13T15:50:24.398+02:00Nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLpGW0TzD8c_6ro0JOdIKMoyhHVcTVbit6CcTlylMQcAewkB62kgl8GkExRBy-oAtPiTza3QRwEuJn3aVJ-DcM0yp5mgG07LOIhKfYbVBrrrTo11_YaEw14hg0xEFsSsgaa9k143SyVZI/s320/love___by_neslihans+neslihan+%C3%B6ncel.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© <a href="http://neslihans.deviantart.com/" target="_blank">neslihan öncel</a></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span><div>
<div style="text-align: justify;">
Nisam joj obećao zvijezdu nebesku, mada se i to čini, čak se i vjeruje, ponekad dugo, nikad do kraja. Poslušno sam palio svijeće o svakom prazniku ispod sultanove slike, upljuvane od muha, pisao sam pisma i žalbe, uvijek jednake, ne tužeći se čak ni njoj na taj dosadni posao, do posljednje pare donosio kući malu zaradu, koja nikako nije mogla da poraste, i nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drukčije. A opet sam bio srećan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječiću svakoga ko htjedne da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<i>Tvrđava</i></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Meša Selimović </b></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<b><br /></b></div>
</div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-34137121683979218722012-05-13T15:14:00.000+02:002012-09-16T17:09:17.115+02:00Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7dBH1Q6mpJOWvMGjdIwd7mKMwtHhyphenhyphenvL4qNzxCAtEpMczpH7KlyIE03lT3hzNx5rTa7FHEKR9g-10KawW75a4uLrDcWHMJ6vR9wY1j7c-6OMgzpaDZAZFef_Ujzwp2BPoYGiuU9kGKc3o/s320/Lost_Message_by_MultiCurious+Zuhal+Ko%C3%A7an.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption">© Zuhal Koçan</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br class="Apple-interchange-newline" /></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kako da kaže da li ga voli? Šta bi rekla time? I šta se drugome može reći o tome? Pošla sam pogrešnim putem, i idem sve dalje, trula u sebi, srce se ničemu ne raduje, sve veća daljina iza mene, a sve što je moglo biti ostalo je na drugoj stazi, i treba se samo vratiti, ništa nije lakše od toga, i ništa teže. Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje. I neodlučnost: sve te veže, sve te zaustavlja, pređeni put, korak koji nije više lak, strah od novih počinjanja, samo zapravo nema straha jer nema iskustava, i onda se čuva ono do čega ti nije stalo, što je tvoje koliko i ma čije, tvoje po nevolji i po neimanju ničega a ne po voljenju, a to je najcrnja varka, jer i ovako ništa nemaš, pust život je gori nego ništa, a ljudi se opet drže te pustoši, ne vjerujući da ima išta drugo. Ništa ne bi izgubili kad bi pustili ono što imaju, a boje se da ne bi ni dobili, zato ćute i čekaju.</div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<i>Magla i mjesečina</i></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<b>Meša Selimović</b></div>
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<br /></div>
</div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-59660424766185467422012-05-12T22:16:00.003+02:002012-05-12T22:22:31.668+02:00Kako se liječi prazno srce<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSh-gZB93ekt8GGbofCGkWIr-Wq_nRBZPR5YcHS5GkZ1BK-iI-o8uslIQAG8rtuM-01UKx2Ov3V8zZjsW32uMBq5uqSnBVjfRuzDYWGs0mRZWwiStUojbM78kqQCR8EMfb5ycEeXvo4UM/s320/__for_you___by_neslihans.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption"><a href="http://neslihans.deviantart.com/">© neslihan öncel</a> </td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Držalo me to mutno raspoloženje i kad sam izašao na sokak, u siv kišni dan, prošaran mokrim pahuljicama snijega, stiješnjen gomilom crnih oblaka što su poklopili svijet.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vjetar je hujao kroza me, bio sam pusta špilja. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kako se liječi prazno srce, Ishače, prikazo, što je uvijek nanovo izmišlja moja nemoć?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div>
<i>Derviš i smrt </i></div>
<div>
<b>Meša Selimović</b></div>
<div>
<b><br /></b></div>
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span><span class="GingerNoCheckEnd"></span></div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-85653298798396431002012-05-05T00:02:00.003+02:002012-05-05T00:02:50.308+02:00Nije čovjek ono što misli, već ono što čini<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
Da nije noć, otišao bih ovog časa. Obradovala me je ta riješenost da ne čekam, da se ne prepuštam praznom tugovanju i nemoćnom nadanju, već da učinim ono što mogu. Ne smijem da hodam sokacima poput mjesečara, sa uzetom voljom, kao bogalj. Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.<br />
<br />
<br />
<i>Derviš i smrt </i><br />
<b>Meša Selimović </b><br />
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span></div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-31248524457981806022012-05-03T02:39:00.001+02:002012-09-18T20:24:59.384+02:00Sudbina je gluha na vajkanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5G8q0r9WGmMe9sbKH_oiNspcDWaM5Pqg9N5SYjarVH3Wb7M2OZ3hNXXi20QMoWQed32qQ1DCyQLmh8nnR0wsuQAI2KYmy-TL9NqSSfhJhUMzCEGxOWz0tmg6kJsuws92wB103odXTrx0/s1600/Bill+Brandt+-+London+by+night+1931.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5G8q0r9WGmMe9sbKH_oiNspcDWaM5Pqg9N5SYjarVH3Wb7M2OZ3hNXXi20QMoWQed32qQ1DCyQLmh8nnR0wsuQAI2KYmy-TL9NqSSfhJhUMzCEGxOWz0tmg6kJsuws92wB103odXTrx0/s320/Bill+Brandt+-+London+by+night+1931.jpg" width="275" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption"> Bill Brandt, 1931</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<span class="GingerNoCheckStart"></span>Dolazilo mi je da zaurličem u noć: zašto baš on? Je li njemu bilo najpotrebnije da se namiri? Zar je moja želja manja od njegove? Kojem to šejtanu treba da zapišem svoju ucvijeljenu dušu da me obasja takva sreća?<br />
<br />
Ali sam se uzalud mučio, sudbina je gluha na vajkanja, slijepa kad bira izvršioce.<br />
<br />
<br />
<i>Derviš i smrt </i><br />
<b>Meša Selimović </b><br />
<br />
<span class="GingerNoCheckEnd"></span></div>
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-626450403980180004.post-30927308249021832932012-05-03T02:35:00.000+02:002012-05-03T02:35:01.823+02:00Greška<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
Svi tako misle: greška. A greške nema, postoji samo ono što ne znamo.<br />
<br />
<br />
<i>Derviš i smrt </i><br />
<b>Meša Selimović </b><br />
<br /></div>Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrumphttp://www.blogger.com/profile/11953072498438139063noreply@blogger.com