Приказивање постова са ознаком Magla i mjesečina. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Magla i mjesečina. Прикажи све постове

18. 4. 2014.

Sve ima svoju vrijednost i težinu...



Alexandar  Kiš


Sve ima svoju vrijednost i težinu, ni manju ni veću nego što je ima, a nama izgledaju različite. Jedne nevolje vrijeme čini lakšim, druge težim. Mi se mijenjamo, svijet ostaje. Žar više ne prožiže kao nekad. Ni kad padne na dušu. Hladimo se, studen se javlja, kao u jesen, i gledamo da budemo uz ono što je stalno i što ne izdaje.


Meša Selimović, Magla i mjesečina



30. 9. 2012.

Ova žena je ćudljiva, vječiti april


© Abbas Attar


Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi. 


Meša Selimović, Magla i mjesečina


27. 6. 2012.

Baš ništa čovjek o čovjeku ne zna




Od one noći kad joj je dodirnuo uplakane oči, kad je ušao sa slabim svjetlom žiška i dugo stajao nad njom, otad je sve počelo. Ili je tek tada opazio, a počelo je bogzna otkad. Baš ništa čovjek o čovjeku ne zna.


Meša Selimović, Magla i mjesečina 


27. 5. 2012.

Svijet izdaje


© Robert and Shana ParkeHarrison


Sam je ličio na tu stabljiku sa jakim koljencima što se hrani iz neba i zemlje, i on se svim žilama pripijao za zemlju, upijao se u nju, i uporno se držao u svim životnim sušama, u ovoj ratnoj i u svakoj drugoj, sam svoj hranilac i branilac. Postojao je svijet i on, ništa između njih, uvijek u suprotnosti, uvijek u raskoraku. Svijet je bio protiv njega, smetao mu, i on se branio, priznajući ga samo po nevoljama koje je morao da odbija. Nije ga razumijevao, izgledao je gorak od mržnje, suviše uznemiren, toliko nesmiren da mu je to ličilo na ludost što neprestano traje. Ne samo u ratu. Zato se odvajao koliko je mogao. I nije bio sam, zemlja je bila s njim, i sve što je raslo iz nje, ove biljke i trave nabrekle od sokova, smirene i dobre. Nikad mu nisu zlo željele, nikad nisu po svojoj želji otišle od njega, nikad ga nisu izdavale dok su mogle da žive. Samo ljudi izdaju. Svijet izdaje.



Meša Selimović, Magla i mjesečina 



13. 5. 2012.

Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje


© Zuhal Koçan


Kako da kaže da li ga voli? Šta bi rekla time? I šta se drugome može reći o tome? Pošla sam pogrešnim putem, i idem sve dalje, trula u sebi, srce se ničemu ne raduje, sve veća daljina iza mene, a sve što je moglo biti ostalo je na drugoj stazi, i treba se samo vratiti, ništa nije lakše od toga, i ništa teže. Osvrtanje nije vraćanje, to je žaljenje. I neodlučnost: sve te veže, sve te zaustavlja, pređeni put, korak koji nije više lak, strah od novih počinjanja, samo zapravo nema straha jer nema iskustava, i onda se čuva ono do čega ti nije stalo, što je tvoje koliko i ma čije, tvoje po nevolji i po neimanju ničega a ne po voljenju, a to je najcrnja varka, jer i ovako ništa nemaš, pust život je gori nego ništa, a ljudi se opet drže te pustoši, ne vjerujući da ima išta drugo. Ništa ne bi izgubili kad bi pustili ono što imaju, a boje se da ne bi ni dobili, zato ćute i čekaju.


Magla i mjesečina
Meša Selimović

5. 11. 2011.

I šta mu je to onda pobjeda?


Miha Skulj - War
(groblje italijanskih vojnika iz Prvog svetskog rata)


Kuda idu? Kuda su se spremili? Kojim će bogazima večeras proći? Šta ih goni u mrak i u zasjede, jer tamo kuda oni idu nije mirno kao ovdje. Nisu govorili o poslovima, krili su svoje staze kao konjokradice, ali je on znao njihov put, znao je bar otprilike, koliko je njegova mašta mogla da ih prati, a ostalo je sve bila tama i tajna. I ne sjeća se da mu je ikad iko bio dalji i nerazumljiviji. Tajni i opasni poslovi nisu dobri, a kad čovjek od njih ni koristi nema, onda tu nešto nije u redu. Ili oni misle na korist koju će imati docnije, ako pobijede? Jadna mi korist kad ti je glava svakog časa u torbi, i teško će koji iznijeti čitavu, a pobjeda bez mene isto je što i poraz. A i ta pobjeda, ko zna šta je to, opet će se orati zemlja, i kuburiti od Božića do Đurđeva, i gledati u nebo hoće li pasti kiša ili će zasjati sunce, opet će se bolovati i tugovati, rađati i umirati, i šta mu je to onda pobjeda, i za koga?


Meša Selimović, Magla i mjesečina